Biografija Olge Maruševski

OLGA MARUŠEVSKI

 

(Popovača, 17. rujna 1922. – Zagreb, 29. prosinca 2008.)

 

Olga Maruševski rođena je 17. rujna 1922. u Popovači u uglednoj obitelj Thanhoffer. Maturirala je na zagrebačkoj gornjogradskoj Realnoj gimnaziji (licej) i upisala Pravni fakultet, te radila u računovodstvu Državne riznice, a od 1949. u Gipsoteci (danas Gliptoteci HAZU) na izradi bibliografije likovnih umjetnosti iz nekoliko vodećih hrvatskih periodika. Upisala je Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu na kojem je diplomirala povijest umjetnosti i kulture 1957. godine. Magistrirala je na istom fakultetu 1965. godine s temom iz povijesti Društva umjetnosti, te doktorirala 1985. disertacijom Iso Kršnjavi – kulturološko i povijesnoumjetničko značenje, na poticaj profesora Milana Preloga. Bila je to jedna od prvih disertacija na Zagrebačkom sveučilištu koje su obrađivale umjetničku baštinu dotad nepriznatog i osporavanog historizma. Na temelju doktorata objavila je knjigu Iso Kršnjavi kao graditelj. Izgradnja i obnova obrazovnih, kulturnih i umjetničkih objekata u Hrvatskoj, 1986. Svoj aktivan radni vijek Olga Maruševski bila je zaposlena u Leksikografskom zavodu "Miroslav Krleža" u kojem je surađivala brojnim prilozima na edicijama Likovne encikopedije i Hrvatskoga biografskog leksikona u kojem je bila urednica za grafičku, knjižarsku i obrtničku struku.

 

Plodno polje svojega cjelokupnog znanstveno-istraživačkog rada pronašla je u razdoblju 19. stoljeća, a njezin doprinos hrvatskoj povijesti umjetnosti toga razdoblja od neprocjenjiva je značenja. Svojim brojnim tekstovima Olga Maruševski valorizirala je brojne pojave i osobe koje su kreirale hrvatsku umjetnost i kulturu tog, u širem europskom značenju utemeljiteljskog doba.

 

Kao dugogodišnja vanjska suradnica Instituta za povijest umjetnosti sudjelovala je u sklopu znanstveno-istraživačkog programa Instituta na izložbama Sveti trag, Mir i dobro: umjetničko i kulturno nasljeđe hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda o proslavi stote obljetnice utemeljenja, na skupu o isusovačkoj baštini u Hrvata u povodu 450. obljetnice osnutka Družbe Isusove i 500. obljetnice rođenja Ignacija Loyole, te na izradi umjetničke topografije Križevaca i brojnih konzervatorskih studija. Kao zaslužnoj suradnici Institut joj je posvetio 28. broj časopisa Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 2004. u kojem je objavljena cjelokupna bibliografija.

 

Nezaobilazna kao tumač vremena i povjesničarka umjetnosti, sudjelovala je na brojnim izložbama, stručnim skupovima i znanstvenim simpozijima upravo s temama o epohi 19. stoljeća, i to od bidermajera do secesije i moderne. Radove je objavljivala u stručnoj periodici (Radovi Instituta za povijest umjetnosti, Život umjetnosti, Peristil, Arhitektura, Čovjek i prostor, i dr.), popularizirala je kulturološke i umjetničke pojave u časopisu Kaj i u feljtonima u dnevnim novinama. Svoja temeljna istraživanja zaokružila je monografijom Društvo umjetnosti 1868.–1879.–1941. Iz zapisaka Hrvatskog društva likovnih umjetnosti, 2004., te knjigama Iso Kršnjavi kao graditelj. Obnova i izgradnja obrazovnih, kulturnih i umjetničkih objekata u Hrvatskoj, 1986. i Iso Kršnjavi. Kultura i politika na zidovima palače u Opatičkoj 10, 2002.

 

Jedna od središnjih tema i preokupacija tijekom cjelokupnoga povijesnoumjetničkog istraživačkog rada Olge Maruševski je grad Zagreb i njegov urbanistički i graditeljski razvitak u 19. stoljeću, o čemu je objavila brojne studije, objedinjene u knjizi Iz zagrebačke spomeničke baštine, 2006. u izdanju Matice hrvatske. Iz bogate bibliografije, izdvojeni su tekstovi koji govore o urbanističkom planiranju i oblikovanju Zagreba u drugoj polovini 19. st., te ključnim arhitektonskim projektima koji su danas neprijeporni simboli grada, katedrali, Umjetničkom paviljonu i Školskom forumu, Sabornici i maksimirskom perivoju. Studija o historijatu glavnog zagrebačkog trga – Manduševca, Harmice, Jelačić placa, Trga Republike pa odnedavno ponovno Trga bana Jelačića – najiscrpnije obrađuje njegove povijesne mjene od najranijih početaka do naših dana minunciozno rekonsturirajući izgled Trga te stanovnike i život koji se na njemu odvijao.

 

Tekstovi Olge Maruševski nemimoilazni su za razumijevanje i vrednovanje tih donendavno zanemarivanih povijesnih dionica hrvatske likovnosti i društvenog života, kulturnim sponama vezanima uz Beč, a političkim s krunom sv. Stjepana, Budimpeštom, unutar kojih se Zagreb nastojao razvijati prema vlastitim potrebama i mogućnostima pokušavši iskoračiti iz vlastite sjene. Važan iskorak i doprinos kulturno-umjetničkom stvaralaštvu na relaciji Beč – Zagreb – Budimpešta učinila je objavljivanjem tekstova i u stranim publikacijama, npr. Architektonisch-urbanistische Verbindungen zwischen Zagreb und Wien, objavljene u Beču 1998.

 

U povodu izložbe Hrvatskog salona 1898.–1998. u Umjetničkom paviljonu sudjelovala je sa svim autorima u dodjeli Nagrade grada Zagreba, a iste je godine odlikovana Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića. Za svoje izuzetne zasluge na istraživanju i valoriziranju hrvatske umjetnosti i kulture dobila je Nagradu Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske "Radovan Ivančević" za životno djelo, 2007. godine.

 

Olga Maruševski svoju je knjižnicu s preko tisuću naslova, poglavito o umjetnosti 19. stoljeća, poklonila Institutu za povijest umjetnosti, dok je dokumentaciju i arhiv supruga M. Marouchevskog donirala Hrvatskomu državnom arhivu. Nesebično je prenosila svoje golemo znanje i fascinaciju historicizmom na mlađe suradnike te poticala istraživanje na povijesno-umjetničkoj građi 19. stoljeća.

 

Posljednjih je mjeseci posvećeno radila na priremama drugog izdanja svoje ključne knjige Iso Kršnjavi kao graditelj, u izdanju Instituta za povijest umjetnosti. Nakon više od dvadeset godina to je nadalje jedna od temeljnih knjiga koje obrađuju kulturološko i povijesnoumjetničko značenje djelovanja Ise Kršnjavija – ključne osobe naše povijesti i kulture s kraja 19. stoljeća, tzv. utemeljiteljskog doba, intelektualca europskih razmjera, znanstvenika, umjetnika, kritičara i političara.

 

Kao nijedan istraživač dosada, Olga Maruševski posvetila se proučavanju Kršnjavijeva djela i djelovanja, o čemu je objavila niz znanstvenih i stručnih tekstova. Jedina je temeljito radila na arhivu Ise Kršnjavija, i to na pozamašnom fondu u Arhivu za likovne umjetnosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i Hrvatskom državnom arhivu. Njezina znanstvena utemeljenost, slojevitost i izuzetno zanimljiva interpretacija Kršnjavijeva djelovanja i cjelokupnog razdoblja druge polovine 19. stoljeća do danas nisu izgubile na aktualnosti. Autorica je u povodu drugog objavljivanja knjige tekst nadopunila, proširila, a poneka poglavlja iznova napisala.

 

Život Olge Maruševski ugasio se 29. studenoga 2008. u 86-oj godini. Iako je već duže vrijeme bolovala, do posljednjeg je dana bila intelektualno angažirana, uvijek raspoložena za stručne razgovore i savjete. Njezinim odlaskom hrvatska je povijest umjetnosti izgubila znanstvenicu izuzetne širine koja je na svojstven način objedinila dva područja, povijest umjetnosti i povijest kulture – dvije ključne humanističke grane koje se međusobno uvjetuju, prožimaju i nadopunjuju, kako to pokazuju njezine sjajne interpretacije i valorizacije našeg 19. stoljeća.

 

 

Irena Kraševac

Institut za povijest umjetnosti